petak, 08.02.2008.
New pooosst!
Um..i o čem pisat sad? Fkt nas nie dugo bilo, a i vidim dae ciela idea oko bloga neak nestala :) al nema veze..fala Bogu i nama kaj iamo našu Irenu pa nam ona nekak održava tai blog na životu..
maah..ja stvaarno nisam za ovo..jebeš blogove čoeče, iem po telefon i nazvat frendicu i izjadat se..il kaj god drugo!
E paaaa, podraF svieeete!
- 13:56 -
subota, 15.12.2007.
Nakon 21 dan...
Evoo naaas!!
Nakon 21 dan..
Puno? Jaku puno. Obveze su nas zadržale.
Svaka trči na svoju stranu, bilo škola/posao/fax, i sve to skupa rezultira nedostatkom vremena.
A čekaj.. zašto sad ja nas tu opravdavam ak nas nitko ne čita?
E pa sad je red na vas da me razuvjerite.
Ako će se uopće itko potruditi.. 
- 17:03 -
subota, 24.11.2007.
Jesu li ipak neki pali s Marsa??!!!
Olaa!
Razmišljala sam o kojoj bih zanimljivoj temi mogla pisati na svome najpopularnijem blogu (*blog.. iako te nitko ne čita.. i dalje te mi volimo 
) i prije 2 min baš mi je (zbog jednog telefonskog razgovora 
) uskočila jedna tema. Što me sjeti! Zašto bih trebala tražiti zanimljive teme kad najzanimljivije teme (većinom) dolaze iz našega vlastitog života! Zar ne?
Zaista.. jesu li ipak neki ljudi pali s Marsa?
Preciznije.. jesu li ipak neke cure pale s Marsa?
U ovome će se postu raditi o jednoj curi.. Nazovimo je Nina.
Nina ima best frendicu Miu s kojom provodi svaki dan u tjednu.. a dane preko vikenda? Pogotovo. Gdje ide jedna, ide i druga. Sve rade skupa. Baš sve.
ALI jednoga dana u Ninin život ulazi Pavao. I naravno, postaje joj dečko.
I što Nina radi? Preokreće cijeli svoj svijet radi njega.
Pavla kompletno uključuje u svaku poru svog života dok Mia sve više i više ( i to još veeelikom brzinom) gubi svoje mjesto u Nininom životu.
Više ih se ne može zvati Nina i Mia. Sada su Nina (i Pavao). I Mia.
Nina sada stvara uspomene (samo!) s Pavlom. Gdje ide ona ide i on.
Stvaraju zajedničke planove (na temelju onih koje je Nina jednom davno stvarala s Miom).
Nina ne planira preko ljeta putovati s Miom po Europi jer se ipak sada dogovorila da će otputovati s Pavlom u Irsku.
Nina ne planira slaviti Novu godinu s Miom, kao što su to uvijek radile.
Ipak se sada za proslavu dogovorila s Pavlom. A ta proslava ne uključuje Miu. Drugim rječima, mjesec dana veze bilo je dovoljno da zamijeni 3 godine iskrenog prijateljstva.
Zar je to u redu? Zar je u redu da one najvrijednije osobe isključimo zbog onih koje nam se naknadno uključe u život?
(i isto se tako mogu isključiti iz njega)
Neću dužiti dalje. Dovoljno sam rekla! Uvjerite me u suprotno!
Možda ipak nije Nina pala s Marsa?
Možda sam ja?
Ne vjerujem!
-Irena-
- 13:40 -
petak, 09.11.2007.
samo tako
Došla sam ovdje. Pisati nešto? Da! A što to? Nemam pojma!
Ali želim pisati i želim to objaviti; pa makar bilo glupo i blesavo do bola.
A bit će. 
Eto.. rekla sam svojoj Maji na msn-u da odlazim.. al taman kad sam se htjela isključit s Neta.. sjetila sam se našeg bloga. i odlučila doći i ostaviti trag na njemu 
kad nitko drugi neće.. čak ni ''njegove'' cure.. 
Ah.. šta sad.. svaka od nas ima školu.. druga fax.. treća dečka.. četvrta vožnju.. peta posao.. hehe.. sad vi povežite navedene stvari s nama.
Oni koji nas (redovito ) čitaju.. shvatit će da sam nabrojala previše stvari s obzirom da je nas ''samo'' 4.. dakle.. skužit neće nitko.
A kaj mi možemo kad nismo zanimljive. Moramo se pomiriti sa situacijom. Nije lako, al mora se.
ILI.. možda nas drugi blogeri smatraju opasnom konkurencijom pa nas zato nitko ne komentira? Viš, viš.. možda je point u tome.. 
-Irena-
- 22:46 -
petak, 02.11.2007.
Ne krivim te ja..
..naslov pjesme koju već dugo tražim.. i naslov pjesme koji trenutno odgovara mojoj situaciji..
zaista..ne krivim ga..
Kako je sve počelo? Počelo je tako da sam ja napravila glupost.. u pravom smislu te riječi.. g-l-u-p-o-s-t-!!
I pokajala se zbog toga..
Uslijedilo je pitanje: priznati ili ne?
Nisam se dvoumila.. odlučila sam se za ovo prvo.. iako, priznajem.. savjeti ljudi su me ponekad znali pokolebati u tom smislu da više ni sama nisam znala što bih učinila..ali nisam odustala..odlučila sam priznati..
Jer znam.. da on bi to tako htio.. jer znam.. da bi to prema njemu bilo fer.. i jer znam.. da on nije zaslužio da mu se laže.. stvaarno nijee..
Našli smo se.. Počela sam pričati.. I zastajkivala, gledala u pod.. Tu i tamo sam smogla hrabrosti pa sam ga pogledala u oči.. mada mi to ni najmanje nije pomoglo jer me gledao ravno u oči i čekao da mu ispričam ono zbog čega sam tako brzo zakazala naš dogovor..
I jesam.. rekla sam mu.. Trebalo je hrabrosti za to.. Nije lako priznati nekome da ste izigrali nečije povjerenje.. A pogotovo nije lako kad izigrate povjerenje na najgori mogući način.. Baš kao što se meni dogodilo..
Kako je reagirao? Neka to ostane tajna između nas.. Samo ću otkriti jednu stvar.. ništa više nije kao prije.. Ako je tako odlučio.. pa neka tako i bude.. Neka nitko ne dira u njegovu odluku.. Ako će se ikada i pokajati.. neka sam to spozna.. Ne želim da mu drugi pomognu u tome..
I on za ovaj blog nikada neće saznati.. On za ovaj cijeli post nikada neće saznati.. On za to da sam se rasplakala čim sam se 100 metara dalje maknula od njega također nikada neće saznati..
Zašto? Jer je tako bolje.. Jer su moje suze moja krivica..
I zaista.. ne krivim ga ja..
A možda bih trebala?
Možda bi tako bilo bolje?
Sumnjam.
Zbogom D.!
-Irena-
- 02:28 -
subota, 27.10.2007.
pokušaj pisanja posta..daa..
evo..rekla meni irena..ajde majo probaaj ti napisaat postt..pa evo jaa preobavaaam..i nejdee u pičku materinuu
i sigurno se pitate kai ja radim u subotu u 22:12 domaaaaa..ee paa..meni ne biti dobrooo 
a ko da bi i išla nekaam i da mie dobro
a dobro..išla bi..u kinoooo..s nekiimm
i gledali bi horoooorrr
ali..to ostaje zasljedeći vikend nažalost..ili na sreću daaa..nasrećuuu
i evo..toe moj pokušaj pisanja posta..neuspješan kolko vidim..maa bolje da vas zabavlja irenaa..
i sad je ona negdje pijanaaaa..uff bilo bi zanimljivoo da sad pišee posstt
no dosta više..užasno glup post
-maja-
- 22:09 -
petak, 26.10.2007.
TZK
Svi oni koji me poznaju već će po samom naslovu ovog posta shvatit da ću pisat o temi koja mi nimalo nije .. čitaj: n-i-m-a-l-o draga!
Ne znam.. možda samnom stvarno nešto ne valja.. ili sam se možda samo rodila s manjkom gena koji vole sport, tj. u ovom slučaju TZK.. al ja stvaarno taj predmet NE podnosim!
A kad malo bolje pogledom.. shvatim da mogu nabrojati osobe koje dijele moje mišljenje.. tako daa.. ipak je sa mnom sve u redu..
Recimo.. danas je na rasporedu bio TZK.. prvo trčiš.. pa se razgibavaš.. pa te podijele u 3 grupe.. pa radiš ovo-ono..
Na kraju svega togaa.. vratim se kući.. i čudim se kak to da me noge užasno bolee? Nije mi jaasno.. I onda se sjetim.. ahaa.. pa TZK je raazlog! 
Neki će reć.. pa to ti je supeer kaj te noge bolee.. razgibala si se i učinkovitost toga će se vidjeti..
HAHAHA.. ja učinkovitost tih bolova još uvijek nisam uspjela otkriti!
Eto.. došla sam vam se malo žaliti.. kad nemam komee na
msn-u nema curaa paa.. ako hoćete.. žalite se i vi u svojim komentarima.. ili me popljujte u mom mišljenju s nekim dobrim argumentimaa (iako ću ja samoj sebi i dalje biti u pravu ).
U biti.. radite što hoćete.. ionako sam izgubila vjeru da nas itko čitaa..
A dotad.. ostajte mi živi i zdravi.. petak je danaas.. vikend je pred namaa.. E pa za takve dane vrijedi prebroditi cijeli tjedan (koji i 2h TZK donosi )
A neki malo dubokoumniji, zanimljiviji post.. prepuštam Tamari.. bolja je u tome od menee..
Stay cool.
-Irena- 
- 01:20 -
srijeda, 17.10.2007.
...ponekad...
Ponekad, sve rjeđe, a ipak često… razmišljam o Tebi..
Ponekad, sve rjeđe, a ipak često pred oči mi iskoči neka slika mene i Tebe; nas.. i uhvatim samu sebe kako se smiješim.. i srce zatreperi baš kao tih večeri.. jer srce ne zna, ne želi shvatiti.. ne razumije da je kraj… pa ipak na kraju shvati.. i ponovno zatreperi, ali od srama.. od srama što se ponovno prevarilo..
Ponekad, sve rjeđe, a ipak često dopustim sebi tračak nade.. dopustim si misli o tebi, o nama, o budućnosti..
Ponekad, sve češće, ali ipak rijetko dopustim da me potpuno smete sunčani dan, i pjev ptica, i osmijeh nepoznatih lica u prolazu.. i smiješim se.. smiješim se danu, i svijetu i ljudima.. smiješim se novim prilikama, starim uspomenama… smiješim se ljepoti, smiješim se smijehu..
Ponekad, sve češće, ali ipak rijetko smiješim se ljubavi… smiješim se starim ljubavima.. smiješim se novim ljubavima.. smiješim se ljubavi oko sebe, smiješim se ljubavi unutra, u sebi… samo se smiješim..
Ponekad, sve češće, a ipak nedovoljno često, zahvaljujem Bogu na sunčanom danu.. zahvaljujem Bogu na smijehu, na zdravlju, na ljubavi… zahvaljujem Bogu na ljudima oko sebe, koji mi znače tako puno jer se znaju smijati samnom.. i jer se znam smijati s njima.. i jer znamo kako.. znamo kako voljeti jedni druge..
Ponekad, sve češće, a ipak nedovoljno često, shvatim koliko sam sretna…
Ponekad, sve češće, a ipak nedovoljno često, ogledam se oko sebe i samo se smiješim.. smiješim se jer vidim smijeh.. smiješim se jer vidim nasmiješenu sebe kao odraz u tuđim očima.. i smiješim se jer moje oči odražavaju stotine nasmiješenih ljudi oko mene.. i tada opet sunce sja… pa si zajedno dopuštamo da nas smete sunčani dan, i pjev ptica, i osmjesi nepoznatih lica u prolazu.. i zajedno se smiješimo danu i svijetu i ljudima.. i novim prilikama i starim uspomenama…. Zajedno se smiješimo ljepoti.. zajedno se smiješimo smijehu…
I tada, sve rjeđe, a ipak često, pred oči mi iskoči ona stara slika mene i tebe; nas… i srce ponovno zatreperi, pa zbunjeno shvati da je kraj…
No tad se trgnem i pogledam kroz prozor u sunčani dan; i pogledam oko sebe, u mnoge oči koje me gledaju, zbunjene i tužne, ne shvaćajući gdje je nestao moj osmijeh… i tad se nasmiješim da bi se oni mogli smijati, i oni se smiju jer se i ja smijem, a ja se smijem jer su onu sretni.. i znam da su oni sretni samo zato što se ja smijem…
Ponekad, sve češće, a ipak nedovoljno često, zahvaljujem Bogu što imam Njih… svoje Prijatelje… 
-Tamara-
- 23:26 -
utorak, 16.10.2007.
Otišao pjevač anđeoskog glasa..
Toše Proeski..
pjevač poznat po pjesmama Srce nije kamen, Veži me za sebe..
pjevač poznat po albumu Pratim te, Igra bez granica..
pjevač koji je davao stotine intervjua, imao stotine obožavatelja, pjevač koji je volio, tj. obožavao Hrvatsku i svakoga joj se puta zahvaljivao na tome što ga sluša, podupire i voli..
Znate što je najžalosnije u svim ovim rečenicama? To što su pisane u prošlosti.. Toše je bio, više ga nema..
Rođen 25.1.1981. u Makedoniji.. iznimno talentiran pjevač s mnogim duetima, mnogim nastupima.. pjevač kojega su svi slušali, kojega su svi voljeli.. singl Volim osmijeh tvoj bio je najprodavaniji.. a sada.. 16.10.2007. pišemo o tome kako ga više nema.. pišemo o tome kako je izgubio život u prometnoj nesreći na cesti A3.. dok je spavao na prednjem sjedalu..
Osobno, još uvijek ne vjerujem da ga nema.. ostala sam šokirana nakon što su mi počele stizati poruke kako je Toše poginuo.. prvo mi je pitanje u glavi bilo Zar i on?
Tužno. Grozno. Žalosno.
Ali.. ako ćemo tražiti svjetlu točku u cijeloj ovoj nesreći.. ta je da su nakon njega ostale njegove pjesme, njegova djela, njegove riječi.. ono što će se poštivati, čuvati i slušati.. ostala je njegova glazba.. kako je rekao.. njegova ljubav..
Nadam se da će sa svojom ljubavi živjeti gore na nebu ondje gdje će biti zaštićen, voljen.. a sigurna sam da ćemo ga se svi mi sjećati s osmijehom..
Zaista.. u posljednje vrijeme bio je nasjvjetlija točka pop glazbe na ovim prostorima..
Toše, hvala ti na tvojim pjesmama.. na svemu lijepomu što si rekao za Hrvatsku, za Hrvate..
Iskrena sućut cijeloj obitelji, rodbini, prijateljima, fanovima, cijeloj Makedoniji kojoj je sutra, 17.10. dan žalosti.. prerano nas je napustio, sa samo 26 godina..
Toše, počivao u miru.
-Tamara Irena Maja Paola-
- 13:13 -
petak, 14.09.2007.
SRETAN ROĐENDAN!!!!!!!!
MI SVE TRIII ŽELIMOO NAŠOOJ NAJDRAŽOJ I NAJLJEPŠOJ I NAJINTELIGENTNIJOJ I SVE SVE SVE NAAAAJ..JEDAAAN LIJEPII VELIKII SRETAAAAN ROĐENDAAAAN!!!!!!!
PUSEEEEKK LJUBAVIIIIIIIII
VOOLJIMOOOOO TEEE NAJVIŠEEEE!!!!!!!!!!!!
-Paola-Maja-Irena
- 01:52 -
